Datum objave: 3.travnja 2013

Rodili su se 2009. godine, iako u nekom drugom izdanju i sa drugim licima ovaj ladimirevački bend prošao je puno svirki u Valpovštini i Slavoniji. Danas iz originalne postavke ostao je samo Leon, a „neki novi klinci“ zauzeli su svoje mjesta na pozornici. Sa prepoznatljivim repertoarom hrvatskog i stranog rocka ovaj mlađahni, svemirski poznati bend svima je zapeo za oko. Tko su ovi likovi, tko tu svira, tko tu pjeva, odakle dolaze? Lea svira klavijature i brine se za make up benda, Branimir pjeva i svira bas. David udara u bubnjeve i pjeva, a Mate vješto solira na gitari. Kao najiskusniji član benda, gitarist Leon je šef i svi ga „slušaju“, posebno Branimir i David. Možda ne znate ali prvi rock bend u Ladimirevcima osnovan je daleke 1966. godine pod nazivom „Tinejđeri“. Ovi novi tinejđeri imaju znanja, volje i solidnu opremu. Želja im je napraviti autorske pjesme pa onda u boj. Možda ih sutra gledamo na CMC-u i MTV-u, ili na Slavonskom Veselju.

Datum objave: 25. ožujak 2013

Nastupom novih vremena i napuštanjem starih poslova i djelatnosti kojima su se naši stari bavili, brojne riječi i izrazi nestali su iz svakodnevnoga govora mlađih generacija. Svakodnevno ih zamjenjuju "novi" moderni termini pridošli putem video medija iz anglosaksonskog govornog područja. Tako danas naša djeca vjerojatno više niti ne razumiju ponekog starinu kada počne govoriti starim šokačkim govorom i izrazima. Stoga smo zabilježili neke od tih izraza u želji da ih sačuvamo i učinimo dostupnima posjetiteljima naše web-stranice, te da pokrenemo interaktivnu akciju prikupljanja starih riječi i izraza odnosno izreka i poslovica. Pozivamo da preko naše facebook stranice doprinesete i povećate fond riječi ovoga kratkog rječnika, naravno uz tumačenje značenja i konteksta u kojemu se navedeni izraz koristi, a mi ćemo ga unijeti u popis.

Datum objave: 3. svibnja. 2012

U Hrvata je običaj davanja nadimaka postojao od najstarijih vremena. Takvi nadimci nadijevani su osobama uz ime radi lakše identifikacije i to po nekoj upadljivoj osobini nositelja, po nazivu životinje na koju je podsjećao imenovani, biljkama, porijeklu ili kakvome tjelesnom nedostatku osobe. Nadimak je čovjeka pratio čitavoga života, a ako se radilo o ugledniku ili prvaku obiteljske zajednice, prelazio je i na njegovo potomstvo i postajao svojevrsna oznaka nekog kućanstva, odnosno "kuće" ili "numere". Tako prva prezimena i jesu imala ulogu nadimka, a ranije su nadimci u našemu narodu bili podrugljivi i živopisni. U srednjovjekovnim vrelima zabilježeni su nadimci Češiguz i Goriguzica (13. stoljeće u Dubrovniku), Kileša (Krk), Visigaća (Dubrovnik), dok u kontinentalnoj Hrvatskoj u 11. stoljeću bilježimo nadimke Kruhonja, Krok, Perec, Pokaz, Babinzet, Jamomet, Krivobog, Maloseja i Peciguz. Evangelizacijom i prihvaćanjem kršćanstva, a osobito poslije Tridentskog koncila, nestaju narodni nadimci koji zvuče opscesno i zamjenjuju ih oni izvedeni od svetačkih imena ili topografskih pojmova.

Tijekom prve polovice svibnja po peti puta u Ladimirevcima je održana kulturno-etnografska manifestacija u spomen na velikoga hrvatskog glumca Fabijana Šovagovića. Ove godine održana je pod imenom "Šovini dani" i trajala je od petoga do dvanaestoga svibnja 2011. godine. Svojevrsna najava ovoga događanja počela je još u ožujku predavanjem "Glagoljica u gostima" Društva prijatelja glagoljice iz Zagreba. Tom prigodom su u holu Osnovne škole Ladimirevci predavač dr. Darko Žubrinić i glumac Stjepan Bahert Ladimirevčanima približili svu ljepotu i značaj glagoljičkih misala, knjiga i dokumenata, kroz živu riječ i sliku.

Autor snimke: Stjepan Šovagović

Ovaj video je snimljen oko 1984. godine. Prikazuje koncert grupe "Hazard" u LOK-u (Ladimirevačkom omladinskom klubu), zatim disko večer i omladinski sastanak koji vodi tadašnji predsjednik Omladinske organizacije Branko Križanec, sada već nažalost pokojni.

Nazivi naselja, šuma, njiva i voda kriju u svakom našem selu neiscrpno bogatstvo informacija o prošlosti našega zavičaja. Analizom mjesnog nazvlja može se iščitati koji i kakvi ljudi su živjeli u prošlosti na tom terenu, kakav je bio biljni i životinjski svijet, čime su se ljudi bavili, kada su došli u neki kraj i u što su vjerovali. Sve to zapisano je u imenima naših polja i šuma, a mnogo govori i o odnosu ljudi i prirode, kako nekada, tako i danas.

Gledajući nedavno reprizno prikazivanje filma »Sokol ga nije volio« na našoj televiziji, prisjetio sam se da je prošlo već desetak godina od završetka snimanja toga filma, u kojemu sam i osobno sudjelovao kao statist. Sada, sa vremenske distance od deset godina, vidimo koliki je značaj toga filma za nas Slavonce. Naime, to je bio i ostao prvi pravi »slavonski« film i po tematici, glumcima, statistima i lokacijama snimanja. Film je dobrim dijelom uspio zabilježiti duh i mentalitet ovdašnjega čovjeka, ali je i prvi hrvatski film koji je načeo neku tabu-teme (na primjer prisilna kolektivizacija, križni put, likvidacije itd.) još za starog režima komunističke Jugoslavije. Upravo to je ono što ovaj film čini vrijednim i danas, te je on još uvijek jedno od najboljih ostvarenja režisera Branka Schmidta.

Filmski, kazališni i TV-glumac, rodio se u Ladimirevcima, slavonskom selu pored Valpova 4. siječnja 1932. godine. Podrijetlom je iz zemljoradničke obitelji, a o svom djetinjstvu sam je rekao slijedeće: "Moj otac Josip i mati Tonka imali su nas četvero, dva brata i dvije sestre. Moj stric je imao kćer i sina. Svi smo živjeli u jednoj kući. Imali smo jednu sobu od sokaka u kojoj je bila peć i u kojoj smo spavali mi - sva djeca. Otac mi je umro kad mi je bilo sedam godina, a majka, koja me željela dati u popove, jer sam bio najmlađi, tri godine poslije njega. Stric je ispunio njezinu želju i dao me na školovanje u Osijek. Bio sam dobar đak u nižoj školi, recitirao sam pjesme i bio ministrant".

Ladimirevci su naselje smješteno u središtu mikroregije Valpovštine. Područje Valpova spada u pridravsku nizinu Osijeka pružajući se u smjeru sjeverozapad-jugoistok duž desne obale rijeke Drave. Cijeli kraj je tipično ravničarski prostor i smješten je na aluvijalnoj ravni rijeke Karašice koja teče paralelno s rijekom Dravom. Karašica se kod Petrijevaca ulijeva u rijeku Dravu.

Pretežiti dio Valpovštine je nekada bio prekriven šumama hrasta lužnjaka, običnoga graba, bukve, te bijele vrbe i topole u nižim predjelima. Tijekom devetnaestog stoljeća veći dio tih šuma je iskrčen, a šumsko i močvarno tlo je pretvoreno u oranice na kojima se danas uzgajaju ratarske kulture. Zbog toga krajobraz Ladimirevaca ima tipično ravničarski izgled.

Selo Ladimirevci smješteno je nizvodno od utoka rijeke Vučice u Karašicu pružajući se duž lokalne ceste koja od Valpova vodi za Bizovac i dalje do Osijeka.