Baner

Nazivi ladimirevačkih njiva i polja (TOPONIMIJA LADIMIREVACA)

Nazivi naselja, šuma, njiva i voda kriju u svakom našem selu neiscrpno bogatstvo informacija o prošlosti našega zavičaja. Analizom mjesnog nazvlja može se iščitati koji i kakvi ljudi su živjeli u prošlosti na tom terenu, kakav je bio biljni i životinjski svijet, čime su se ljudi bavili, kada su došli u neki kraj i u što su vjerovali. Sve to zapisano je u imenima naših polja i šuma, a mnogo govori i o odnosu ljudi i prirode, kako nekada, tako i danas.

Tako su mnogobrojna polja nazvana prema različitim biljkama (fitonimi) i ti nazivi su se u mnogim slavonskim selima sačuvali do danas, iako često spadaju u najstarije toponime. To nam pokazuje veliki značaj divljih jestivih biljaka za preživljavanje ovdašnjih ljudi. Isto je i s našim nazivima za vodotoke (hidronimi), koji uglavnom nose imena prema životinjama i vrlo su stari. Razvojem poljoprivrede javljaju se novi toponimi vezani uz korištenje zemljišta i njegov značaj u ratarstvu ili stočarstvu – takvi toponimi su osobito brojni u 19. stoljeću, ali već tada postaje važno i tko je vlasnik nekoga zemljišta, pa se njive počinju sve češće imenovati prema vlasniku. Na kraju, danas se ljudi sve manje bave zemljom, stari nazivi postaju sve manje važni i velikom brzinom padaju u zaborav, pa je veliki broj toponima nepovratno nestao i više nema živućih govornika koji bi ih se sjećali, iako je nekada svako dijete znalo gotovo sve nazive polja, šuma i voda u svojemu hataru.
Izgubljeni toponimi nalaze se po brojnim dokumentima i kartama u arhivima, kao i u literaturi koja se bavi tim područjem, ali je građa vrlo rijetko sustavno analizirana i ubicirana za pojedino mjesto.



























 





























ABECEDNI POPIS TOPONIMA

U pregledu je dan abecedni popis svih zabilježenih toponima s godinom kada je prvi puta dokumentiran i na način kako je originalno tada zapisan:
1. Adica (Adicza 1827), 2. Bačkoš (Bachkos 1835), 3. Bičino (Bicsina 1799), 4. Binčar, 5. Bizovacsko polye (1827), 6. Borin (= Borni) gaj (1863), 7. Brezik, 8. Busnatica (1863), 9. Buzinci (= Buzimci) (Bwzyncz 1506), 10. Cret (Czret 1799), 11. Crnice (Crnica 1836), 12. Cvejanova dola (Cveanova dola 1827), 13. Cvejanova mlaka (Cveanova mlaka 1827), 14. Česma (Csesma 1827), 15. Čudinci (Chwdyncz 1506), 16. Dančar (Dancsar 1827), 17. Dimitrovac (Dimitrovacz 1827), 18. Divljačke jame (1863), 19, Dolača, 20. Dubrava (1799), 21. Dubravka (1863), 22. Duga rakita (1835), 23. Đurđevica, 24. Furline nyive (1827), 25. Gay (1827), 26. Gayes (1835), 27. Gložik, 28. Garvanjak (1863), 29. Gnila mlaka (1799), 30. Grabik (= Grabik ladimirevački) (1863), 31. Gradystje (1835), 32. Guvna, 33. Harvatov gay (1799), 34. Ivansko (= Ivanicsko) polje (1827), 35. Ivanovačko polje (Ivanovacsko polje 1827), 36. Jančikić, 37. Kalinovica (Kalinovicza 1813), 38. Karašica, 39. Kod jošića, 40. Kod kapelke, 41. Kod mosta, 42. Kod panja, 43. Kod šlajsa, 44. Kod stagla (1827), 45. Kokošar (1863), 46. Korlatina (1863), 47. Kornjacsara (1835), 48. Košnjar (Kosnjar 1827), 49. Kosnyarska rakita (1827), 50. Kovačeva adica (1863), 51. Krcsevine (1827), 52. Kršće (1863), 53. Krtinjača (Kertinacze 1799), 54. Krusik (1799), 55. Kučište, 56. Kuzminci (Sanctus Cosma 1332), 57. Kuzminska mlaka (1799), 58. Ladimirevci (Ladmerfalua 1392),
59. Lanik (1835), 60. Laslovci (1579), 61. Lexaja (1835), 62. Logwany (1835), 63. Mali budžak (1959), 64. Mala rakita (1835), 65. Matišće (Matische 1835), 66. Medveš (Medvesh 1799), 67. Metlinci, 68. Miloševac (Milashevacz 1835), 69. Mlaka (1827), 70. Mlake (1863), 71. Mrtvača, 72. Na dančaru (1959), 73. Na njivama (1863), 74. Na šuljevi (1863), 75. Nikolin kraj, 76. Nyive (1827), 77. Novi kraj, 78. Ograd, 79. Okunovo (1813), 80. Otok (1579), 81. Palenovac (1863), 82. Palisat, 83. Pašnjak, 84. Pavlovci (Palfalva 1392), 85. Pesak (1827), 86. Perina adica (1863), 87. Pleso (1799), 88. Pod dubravom (1959), 89. Pod mlakama (1863), 90. Pod ravnom (1863), 91. Popov gay (1835), 92. Presletinci (= Presletince) (Prisletinci 1579), 93. Provalija, 94. Rakita (1835), 95. Ranopašnica (1959), 96. Ravan (Ravna 1863), 97. Repišće (Repischtye 1835), 98. Ribnyak (1827), 99. Rilkovo (1863), 100. Szeliste (1827), 101. Siget (1827), 102. Skrayna megya (1835), 103. Skrovlye (1836), 104. Smrčik, 105. Stara Karašica, 106. Stara Vučica, 107. Stareševa (= Starčeva) bara (1813), 108. Stari Pavlovci (1813), 109. Stari Xeljkovacz (1799), 110. Stevančeva adica (1959), 111. Strnjaci (Sztrnjaczi 1827), 112. Svračjak, 113. Široka međa (Siroka media 1799), 114. Shuljevi (1827), 115. Švabik, 116. Trnovac (Thernowcz 1506), 117. Veliki budžak (Veliki bugjak 1835), 118. Veliki panjik, 119. Volarski gay (1835), 120. Vrbanov gaj, 121. Vrbljača (Verblacs 1835), 122. Vučica (Vucziza 1702), 123. Zaboljevac (Zabolovci 1579), 124. Zaboljevača, 125. Za Buzimci (Za Buszinczi 1827), 126. Za grobljem, 127. Zamatište (1863), 128. Zelyak (= Zelak) (1827), 129. Zidina (1827), 130. Željkovac (Szelzek 1392), 131. Željkovački gaj (1813), 132. Žiganovica.

ŠTO NAM O LADIMIREVCIMA GOVORE TOPONIMI

Velika brojnost nazivlja, brojna nestala selišta i njihovo pojavljivanje u srednjovjekovnim izvorima, govore nam o dugoj prisutnosti čovjeka na prostorima ladimirevačkog hatara. Tako nazivi za gajeve, šumarke, jestivo bilje, bare i močvare govore o starijem supstratu naseljavanja i ukazuju na krajolik kakav je nekada bio. Kroz toponime dubrava, harvatov gaj, kao i one koji u svom sastavu imaju naziv polje ogleda se i prastari slavenski religijski sustav, koji svjedoči o vrlo ranom slavenskom naseljavanju ovoga područja.

Jasno se nazire struktura u kojoj je stočarenje, lov, ribolov i skupljanje jestivog bilja i jaja ptica, bilo osnova egzistencije naših predaka na ovome prostoru, s tim da je ratarstvo u ranijim vremenima očigledno bilo važnije u istočnom i jugoistočnom dijelu ladimirevačkog hatara, gdje su i danas bolje i plodnije njive. Život se odvijao u brojnim malim naseljima uz vodotoke i šume, a današnji «ušoreni» oblik naselja dobivaju tek u drugoj polovici 18. stoljeća.

Naši stari su pri doseljavanju vjerojatno zatekli neke ostatke građevina o čemu svjedoči naziv buzinci, a u početku su živjeli u zemunicama do polovice ukopanima u zemlju u kojima se u sredini nalazilo ognjište (kučište). Ribolov je bio važan dopunski izvor hrane, što uz brojne bare i močvare (kornjačara, okunovo, kuzminska mlaka, mlake, lokvanj, šuljevi), te vodotoke (Karašica, Vučica, Medveš, Kalinovica) nije iznenađujuće.

Oronimi odnosno nazivi prema svojstvima tla govore nam da je na ladimirevačkom području bilo na raspolaganju malo dobre i kvalitetne zemlje za obradu – nazivi upućuju na nepropusne slojeve u tlu (dančar), tla teška za obradu (busnatica, korlatina) ili na višak oborinskih voda koje se dugo zadrže na oranicama (pleso, palenovac). Na poljima su se uzgajale žitarice i lan, o čemu svjedoče toponimi strnjaci, guvna, kršće i lanik, a o većoj važnosti stočarstva u Ladimirevcima svjedoče mnogobrojni toponimi (ograd, volarski gaj, ležaja, ranopašnica, pašnjak, košnjar i bičino).

Da su na istom području postojale građevine obrambenog tipa ukazuju toponimi: zidine, gradišće, palisat i možda korlatina. Staro ladimirevačko groblje je sigurna lokacija stare zidane župne crkve Svetih Kuzme i Damjana iz 14. stoljeća. U neposrednoj blizini te lokacije javljali su se toponimi gradišće, zidina, krčevine i korlatina, s tim da je toponime krčevine i zidina kasnije zamijenio toponim znakovitog imena – dančar. Naime, pri svakom oranju tih površina plugovi bi zapinjali, pa su stari govorili da to zemljište ima dno.

Tragovi stare crkvene strukture i gospodarenja vitezova ivanovaca na ovom području ogledaju se u nazivu toponima ivanjsko (ivaničko) polje i Kuzminci, te u ostalim toponimima koji nose svetačka imena: Dimitrovac, Pavlovci.

Nadalje, kroz nazivlje zemljišta zabilježena su imena posjednika – tako su zabilježene kućne zadruge Mikolinih, Kovačevih i Stevančevih, te posjednik Furlić. Novijega postanka su toponimi: kod šlajsa, kod mosta, pod Dubravom, pod ravnom, dok sjećanje na regulaciju vodotoka početkom 20. stoljeća čuvaju toponimi Stara Karašica i Stara Vučica.

Danas je općenito na djelu proces velikoga zaboravljanja u skladu s obezvrjeđivanjem značaja ljudskoga rada i života od zemlje i na zemlji, pa je osim staraca, teško naći sugovornika po našim selima koji bi još znao nabrojiti veći broj toponima u svojemu zavičaju. Stoga je krajnje vrijeme da se stari nazivi zemljišta, voda i šuma zabilježe i sačuvaju za potomstvo, jer su sastavni dio naše tradicije i identiteta.

 
Baner
Suveniri Vranjković
Baner
Baner
Baner
Da li podržavate dosadašnje upravljanje javnim financijama grad Valpova ?
 
Baner
Baner
Trenutno aktivnih Gostiju: 34 
Baner