Baner

Povijesni pregled

Karta Hrvatske za vrijeme turskih osvajanja

Najstariji pisani trag o naseljenosti na prostoru današnjih Ladimirevaca datira iz 1332. godine, kada je u popisu župa Osuvačkog arhiđakonata Pečuške biskupije popisana bogata župa svetih Kuzme i Damjana s istoimenom srednjovjekovnom crkvom smještenom na današnjem starom ladimirevačkom groblju.

Međutim, neolitički ostaci stari više tisuća godina koji su pronađeni na obližnjoj rudini Željkovac, dokazuju da je ovo područje bilo naseljeno ljudima i mnogo ranije. Također, preostali nazivi u prostoru (toponimi) svjedoče o ranoj slavenskoj i hrvatskoj nazočnosti u ovome kraju Valpovštine.

Ladimirevci se prvi puta pod svojim današnjim imenom spominju u plemićkim vlasničkim listinama već 1392. godine. Tada su bili zapisani u mađariziranoj transkripciji kao Ladmerfalu i od tada se u neprekinutom slijedu javljaju u raznim pisanim vrelima kao naseljeno mjesto od petnaestoga do osamnaestog stoljeća.

 

Osobitu je povijesnu važnost selo imalo za osmanlijskoga vladanja ovim krajevima (1543.-1687.), kada je župa i župna crkva svetih Kuzme i Damjana bila jedna od rijetkih preostalih katoličkih crkvi u ovome kraju. Bila je to jedna od četiri župe u Slavoniji koja je uvijek imala svojega svećenika i neprekinuti vjerski život. Tada, odnosno krajem šesnaestoga stoljeća, selo Ladimirevci imaju prema osmanlijskim poreznim popisima, osam kuća katolika u kojima živi šesnaest obitelji, dok u devet okolnih sela koja gravitiraju ovoj crkvi živi oko tisuću katolika.

Nakon razornih ratova za oslobođenje i odlaska Osmanlija iz Valpovštine, selo je naseljeno tek sa nekoliko preživjelih obitelji, ali zatim tijekom nekoliko godina u njega doseljavaju Šokci iz Bosne i vraćaju se izbjeglice iz okolnih opustjelih zaselaka.

Ladimirevci 1721. godine ulaze u sastav Valpovačkog vlastelinstva i od tada značajno napreduju. Tako je od 1702. godine, kada u selu živi 15 obitelji u 10 kuća, naselje napredovalo do 40 kuća 1730. godine. Već stotinjak godina poslije, odnosno 1857. godine, u Ladimirevcima se broj stanovnika povećao na 943, da bi mjesto na prijelazu u dvadeseto stoljeće zbog intenzivnog doseljavanja Nijemaca iz Bačke i Baranje dostiglo brojku od 1200 žitelja. Od tada, pa sve do sredine dvadesetoga stoljeća stanovništvo brojem stagnira i značajniji neprekinuti porast počinje tek nakon 1953. godine. Tada Ladimirevci rastu do brojke od 1300 žitelja, a paralelno s time počinje i gospodarski uspon mjesta.

Još 1852. godine u Ladimirevcima je otvorena pučka škola, a od 1781. do 1802. godine u selu je sjedište obnovljene župe, koja je nastala izdvajanjem filijala Ladimirevci i Bizovac iz tadašnje petrijevačke župe.

Nakon 1860. godine u bližoj okolici sela se podižu vlastelinski majuri Krtinjače, Metlinci i Grabik Ladimirevački, koji značajno utječu na gospodarski život i društvene odnose. Stoga se u to vrijeme počinju raspadati ladimirevačke kućne zadruge i brzo nestaje dotadašnji stari način života, a kapitalizam sve više prodire na selo. Tako Ladimirevčani grade prvu općinsku kuću 1887. godine, te zgradu pučke škole 1900. godine, a 1908. godine selo je povezano uskotračnom željezničkom prugom sa Osijekom.

Prvi svjetski rat i slom Austro-Ugarske Monarhije osiromašio je seljane, a u novoj kraljevini SHS Ladimirevci slabo napreduju. Stoga tek 1927. godine uspijevaju osnovati vlastitu upravnu općinu odvajanjem od općine Bizovac i to nakon što su vlastitim novcem podigli zgradu seoske općine. Selo se počelo gospodarski oporavljati, ali je već 1931. godine u cijeloj zemlji nastupila svjetska ekonomska kriza, koja je uz nekoliko loših godina i prirodnih pošasti mještane dovela na prosjački štap.

Oporavak sela osjetio se tek pred Drugi svjetski rat, pa je 1934. godine utvrđena trasa ceste od Valpova preko Ladimirevaca u pravcu Bizovca, a njezina izgradnja počela je dvije godine kasnije i potrajala idućih osamnaest godina. Regulacija korita rijeke Karašice otpočela je 1938. godine, kako bi se spriječile razorne svakogodišnje proljetne i zimske poplave zbog kojih su tada Ladimirevce ponekad zvali «Mala Venecija». Sami Ladimirevčani su 1939. godine pod krov stavili zgradu vatrogasnog doma sa spremištem, koji je do kraja završen tek pedesetih godina prošlog stoljeća.

U Drugom svjetskom ratu stradalo je osamdesetak Ladimirevčana, a brza promjena država i ideologija, kao i poslijeratna komunistička politika prema selu uzeli su svoj danak. Tako je selo počelo značajnije napredovati tek šezdesetih godina prošloga stoljeća, ali od tada u gospodarskom pogledu bilježimo trajni napredak do danas.

Dana 25. svibnja 1997. osnovano je SOS Dječje selo Ladimirevci koje je bilo u skladu sa Lekenikom, drugim u Hrvatskoj. Ovo su priznanje mještani dočekali kao ohrabrenje i poticaj za očuvanje tradicije, kulture i duhovne vrijednosti ovog područja.

 
Baner
Suveniri Vranjković
Baner
Baner
Baner
Da li podržavate dosadašnje upravljanje javnim financijama grad Valpova ?
 
Baner
Baner
Trenutno aktivnih Gostiju: 7 
Baner