Baner

Fabijan Šovagović

Filmski, kazališni i TV-glumac, rodio se u Ladimirevcima, slavonskom selu pored Valpova 4. siječnja 1932. godine. Podrijetlom je iz zemljoradničke obitelji, a o svom djetinjstvu sam je rekao slijedeće: "Moj otac Josip i mati Tonka imali su nas četvero, dva brata i dvije sestre. Moj stric je imao kćer i sina. Svi smo živjeli u jednoj kući. Imali smo jednu sobu od sokaka u kojoj je bila peć i u kojoj smo spavali mi - sva djeca. Otac mi je umro kad mi je bilo sedam godina, a majka, koja me željela dati u popove, jer sam bio najmlađi, tri godine poslije njega. Stric je ispunio njezinu želju i dao me na školovanje u Osijek. Bio sam dobar đak u nižoj školi, recitirao sam pjesme i bio ministrant".

 

Oba roditelja umrla su rano, pa je Fabijana, njegovu braću i sestre zbrinula obitelj strica Šime. Dane djetinjstva opisao je u autobiografskom djelu „Sokol ga nije volio“.
Srednju školu građevinskog smjera završio je u Osijeku. Već kao srednjoškolac glumio je u amaterskim predstavama u Ladimirevcima (David Štrbac u Kovačićevu “Jazavcu pred sudom”), a potom u omladinskom KUD-u “Milica Križan” u Osijeku.

Diplomirao je glumu 1957. na Kazališnoj akademiji u Zagrebu. Odmah je angažiran u «Zagrebačkom dramskom kazalištu», a iste godine debitira i u filmu Fedora Handžekovića «Svoga tela gospodar». Mijenja angažmane u HNK i «Teatru u gostima», da bi se napokon vratio u Dramsko kazalište «Gavella».

 

Brzo se potvrđuje kao jedan od najnadarenijih glumaca svoje generacije, podjednako sugestivan u klasičnom i modernom repertoaru. Osnovne su karakteristike Šovagovićeve glume izražajnost i svestranost. Vrlo nadaren, jedan je od rijetkih hrvatskih glumaca koji je gledatelje uspijevao uvjeriti u bogat i jedinstven unutrašnji sadržaj lika, pa mu se zato često povjeravaju uloge introverta i osobenjaka.

U dugoj i bogatoj glumačkoj karijeri odigrao je oko sedamdesetak uloga, od kojih je teško izdvojiti najbolje budući da je kao snažna i neponovljiva ličnost u likove uvijek ulagao dio sebe. Najpoznatije su mu uloge u filmovima: Breza (A. Babaja 1967.), Lisice (K. Papić 1969.), Događaj ( V. Mimica 1969.), Seljacka buna 1573 (V. Mimica, 1975.), Ritam zločina (Z. Tadic, 1981.), Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja (K. Papić 1973.), Đuka Begović (B. Schmidt 1991.), i druge. Nagrađen je Zlatnom arenom za ulogu u filmovima Novinar (F. Hadžić, 1979.), kao razočarani intelektualac koji se ubija pićem, Ambasador (F. Hadžić, 1984.) kao čovjek iz naroda koji promatra dekadenciju crvene buržoazije itd. Glumio je u više koprodukcijskih filmova (npr. Susreti sa značajnim ljudima, 1979, P. Brooka). Dvaput je nagrađen republičkom nagradom "Vladimir Nazor", za filmsku ulogu 1970., a za kazališnu 1982.godine.

Osim po filmu Fabijan Šovagović biti će zapamćen po nezaboravnim ulogama u dramskim serijama kao što su Prosjaci i sinovi (A. Vrdoljak 1972.) i Kuda idu divlje svinje. Godine 1977. objavio je knjigu «Glumčevi zapisi», a 1982. veoma izvođenu dramu «Sokol ga nije volio», koja je sredinom osamdesetih bila hit kazališta «Gavela» i po kojoj je Branko Schmidt snimio 1988. god. i istoimeni igrani film.

Njegova djeca, Anja i Filip Šovagović također su glumci: uz njih je igrao u Snu o ruži (Z. Tadić, 1986.) i u Životu sa stricem (K. Papić, 1988.).

Nakon duže bolesti umro je u Zagrebu 1. siječnja 2001., a pokopan je na Mirogoju, 4. siječnja, na svoj 69. rođendan.


FILMOGRAFIJA:

Svoga tela gospodar (1957)
H-8 (1958)
Prometej s otoka Viševice (1964)
Druga strana medalje (1965)
Ponedjeljak ili utorak (1966)
Crne ptice (1967)
Iluzija (1967)
Breza (1967)
Imam dvije mame i dva tate (1968)
Gravitacija ili fantastična mladost činovnika Borisa Horvata (1968)
Kad čuješ zvona (1969)
Bitka na Neretvi (1969)
Događaj (1969)
Lisice (1969)
Slučajni život (1969)
Hranjenik (1970)
Makedonski del od pekloto (Makedonski dio pakla) (1971)
Ovčar (1971)
U gori raste zelen bor (1971)
Lov na jelene (1972)
Prvi splitski odred (1972)
Putovanje (1972)
Majstor i Margarita (1972)
Protuhe (1972)
Živjeti od ljubavi (1973)
Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj (1973)
Deps (1975)
Kuća (1975)
Hotelska soba (1975)
Jad (1975)
Seljačka buna (1975)
Četiri dana do smrti (1976)
Izbavitelj (1976)
Mećava (1977)
Ne naginji se van (1977)
Pucanj (1977)
Sjena na suprotnom zidu (1977)
Parnjača (1979)
Daj što daš (1979)
Novinar (1979)
Povratak (1979)
Usijanje (1979)
Meetings With Remarkable Men (1979)
Ritam zločina (1981)
Hoću živjeti (1982)
Servantes iz Malog Mista (1982)
Dvije polovine srca (1982)
Zločin u školi (1982)
Medeni mjesec (1983)
Ambasador (1984)
Mala pljačka vlaka (1984)
Crveni i crni (1985)
Horvatov izbor (1985)
I to će proći (Oslobađanje Isidora K) (1985)
San o ruži (1986)
Na putu za Katangu (1987)
Osuđeni (1987)
Hi-Fi pojavljivanje (1987)
Sokol ga nije volio (1988): film za koji je prema vlastitom literarnom predlošku napravio i scenarij.
Život sa stricem (1988)
Čovjek koji je volio sprovode (1989)
Diploma za smrt (1989)
Hamburg Altona (1989)
Povratak Katarine Kožul (1989)
Gluvi barut (1990)
Ljeto za sjećanje (1990)
Orao (1990)
Čaruga (1991)
Đuka Begović (1991)
Vukovar se vraća kući (1994)
Treća žena (1997)


KNJIGE:

“Glumčevi zapisi” – zapisi o teatru - Centar za kulturnu djelatnost, Biblioteka Prolog, Zagreb, knjiga 4, prvo izdanje 1977., drugo 1979. godine
“Sokol ga nije volio” - dramska kronika u dva dijela (osam slika) s pjevanjem i pucanjem - prvi put tiskana u “Prologu”, 41/1981.
“Divani Fabe Šovagova” – eseji - “Riječ”, Vinkovci, 1996.


NAGRADE:

"1968. - “Zlatni lovor - vjenčić” na IX. Festivalu malih i eksperimentalnih scena u Sarajevu, za recital “Kristalna kocka vedrine” Tina Ujevića"
"1970. - Nagrada “Vladimir Nazor” za ulogu mladoženje u filmu “Lisice” Krste Papića"
"1976. - “Zlatna kolajna” na IV. Festivalu monodrame i pantomime u Zemunu, za “Đuku Begovića” Ivana Kozarca"
"1978. - Nagrada INE Zagreb za književnost, za knjigu “Glumčevi zapisi”"
"1979. - “Zlatna arena” u Puli za sporednu ulogu u filmu “Novinar” Fadila Hadžića"
"1982. - Nagrada “Vladimir Nazor” za uloge Fabija u “Pustinjama” Ranka Marinkovića i Šime u vlastitoj drami “Sokol ga nije volio”"
"1983. - Sterijina nagrada na 28. Jugoslavenskim kazališnim igrama u Novom Sadu, za ulogu Šime u “Sokolu”"
"1984. - “Zlatna arena” u Puli za sporednu ulogu u filmu “Ambasador” Fadila Hadžića"
"1991. - Nagrada “Vjesnika" za kazališnu umjetnost "Dubravko Dujšin""
"1991. - Nagrada “Vladimir Nazor” za životno djelo"
"1993. - Nagrada hrvatskog glumišta za životno djelo"
"1996. - Nagrada "Vjesnika" za životno djelo u filmskoj umjetnosti "Krešo Golik""
"Nagrada publike na VI. susretima profesionalnih kazališta Hrvatske u Slavonskom Brodu, za ulogu Miroslava u “Gle, kako lijepo počinje dan” Zvonimira Bajsića"


DISKOGRAFIJA:

Recitacije pjesama Cesarića, A.B. Šimića, Ujevića, govorenje ulomaka iz svojih uloga i monodrama “Đuka Begović” Ivana Kozarca, Jugoton, 1976.
“Pokraj Karašice selo malo” – slavonske tamburaške pjesme, Jugoton, 1985.

 
Vezani članci
Baner
Suveniri Vranjković
Baner
Baner
Baner
Da li podržavate dosadašnje upravljanje javnim financijama grad Valpova ?
 
Baner
Baner
Trenutno aktivnih Gostiju: 20 
Baner