OPIS SVEČANE ŽENSKE LADIMIREVAČKE NOŠNJE

Svečano žensko ruho (ruvo) sastoji se od škrobljen platnene podsuknje i suknji koje su kraće u odnosu na ostale nošnje ovoga kraja, jer dopiru tek nešto ispod koljena i donji dio tijela pokrivaju u više slojeva (3-5), zbog čega je odjeća osobito široka. Bušeni vez (šlingoće) osobito je istaknut i specifičan, jer iako je ova tehnika izrade poznata na širem panonskom prostoru ona je osobito obilno zastupljena na pregači, gornjoj suknji i podsuknjama ovoga ruha. U ranije doba ti dijelovi nošnje rađeni su od tkanoga lanenog platna, međutim u kasnijoj uporabi je prevladalo industrijsko pamučno tkanje zvano šifon. Posebnu specifičnost ovoj nošnji daje bogato nabrani ovratnik (reklja), koji u kombinaciji sa širokim svilenim oplećkom i niskom dukata i ogrlica oko vrata izgledom podsjeća na stil francuske feudalne mode iz osamnaestoga stoljeća.

Oglavlje i frizura razlikovali su djevojku od udane žene. Tako je djevojačko opremanje glave podrazumijevalo sprijeda ravno počešljanu i podrezanu kosu (na šiške), a straga su se plele dvije široko spletene pletenice. Preko tjemena su djevojke stavljale vijenac od umjetnog cvijeća (izrađivan od obojene tkanine i žice) u obliku dijadema. Udane žene glavu su zavijale bogato ukrašenim rupcem (šamijom) složenim u obliku svojevrsne kapice, a oko čela često se vezivao u traku složen rubac (bledašica) – čitavo oglavlje nazivalo se zavijoće.

ODJEĆA LADIMIREVAČKIH «ŠVABA»

Nijemci Ladimirevce masovnije naseljavaju krajem devetnaestoga i početkom dvadesetoga stoljeća. U naš kraj su dolazili većinom iz Bačke i Baranje, a Šokci starosjedioci su ih zvali «Švabe». Doselilo se dvadesetak njemačkih obitelji i njihova nošnja već je tada bila presudno obilježena industrijskim tkaninama, ali je sačuvala svoj prepoznatljivi stil po kojemu je svatko mogao razlikovati Švabu od Šokca. Jednostavna ženska svečana nošnja Njemica od industrijski tkanih materijala ubrzo je postala popularna i među Šokicama, jer je bila funkcionalna i znatno jeftinija od svečane ženske nošnje. Tako je ova nošnja pred Drugi svjetski rat u Ladimirevcima prihvaćena kod većine seoskih žena i bila je poznata kao «švapska nošnja». Na svečanoj šokačkoj nošnji ustrajavale su samo bogatije kuće, ali i one sve rjeđe, pa je tako i počelo nestajanje ove nošnje u Ladimirevcima.

Početkom dvadesetog stoljeća Švabice na selu nose široku pregaču (šocen) i starije žene obavezno maramu na glavi. Ispod pregače nosi se široka suknja (kitl), a ispod nje nosila se široka bijela podsuknja (špicen) čiji se šlingani rub (cakne) vidio ispod suknje. Taj detalj mogao je biti ručno rađen ili se samo našivala već gotova čipka. Na gornji dio tijela oblačile su bijelu bluzu na kopčanje bez ovratnika, a na nju su oblačile gornju bluzu. Svi dijelovi ovoga ruha bili su od industrijskoga tekstila. Tako da izradu odjeće sve više preuzimaju obrtnici – šnajderi.

KLOMPE

Drvene klompe su tradicijska drvena obuća panonske zone. U slavonskoj Podravini pojavili su se početkom dvadesetoga stoljeća kao obuća seljačkog stanovništva. U tom kontekstu klompe se nose kao omiljena svakodnevna obuća pri poslovima oko staje, na dvorištu i pri svakidašnjim poslovima u selu. Najčešće su nošene u zimskom dijelu godine po blatu i snijegu. Tada su ih nosili s obojcima (komadima vunenog tkanja kariranog uzorka za omatanje nogu) i uz to bi ih ispunili slamom ili sijenom, te tako dobili zdravu i toplu, a jeftinu obuću. Kasnije su klompe nošene najčešće uz debele sive ili bijele vunene čarape, koje su na Valpovštini zvali fusekle. Međutim, ovu vrstu obuće nosili su naši Šokci i ljeti, ali tada na bosu nogu.