Treći memorijal Fabijana Šovagovića

Tijekom dvadesetak dana travnja održavao se treći Memorijal Fabijana Šovagovića koji je donio brojne i raznolike sadržaje za sve uzraste i profile štovatelja lika i djela Fabijana Šovagovića. Ova manifestacija potvrđuje svoj stalni rast i već sada je prerasla uske zavičajne okvire, te dobila svoju stalnu publiku i definiranu strukturu događanja. Ovogodišnji Memorijal posvjedočio je o zrelosti publike i organizatora. Širina zadane teme donijela je i ove godine varijacije i osvježenja u sadržajima, ali su te inovacije samo još više podigle ukupni kulturni dojam Memorijala. Jasno je vidljiv napor organizatora da kazališni program obogati gostovanjima kvalitetnih predstava i gostiju, te da u priču o našemu Šovi uključi što širi krug umjetnika različitih profila. Time se u jednu ruralnu sredinu interpolira vrhunska kultura, čime se u današnje doba općega pada kulturnih vrijednosti obogaćuje i jedno i drugo.


U samoj organizaciji događanja uspješno su zaobiđene neke «dječje bolesti» vidljive u prethodnim godinama, a krug prijatelja i sponzora manifestacije značajno je proširen, što je u konačnici ozbiljno doprinijelo kvaliteti Memorijala. Tako je ove godine Memorijal započeo gostovanjem Dječjeg kazališta iz Rijeke, koje je već trećega travnja za djecu i učenike iz Ladimirevaca u sportskoj dvorani Osnovne škole održalo lutkarsku predstavu pod nazivom «Lončiću kuhaj». Predstava je svojom dinamikom i temom zaokupila najmlađu publiku, a profesionalna izvedba riječkog ansambla ostavila je na sve upečatljiv dojam. Nakon desetak dana (13. travnja) u holu Osnovne škole Ladimirevci dvjestotinjak gledatelja pogledalo je urnebesnu izvedbu dvojice mladih aktera teatra «Exit» iz Zagreba. U predstavi «Kako misliš mene nema» uspješno je dočarana urbana svakodnevica i način života današnje Hrvatske. Bliskost i suvremenost tematike, maestralna izvedba glumačkog para, te bliski kontakt s publikom, doprinijeli su općem dojmu prave teatarske svetkovine i «događanja kazališta» u našim Ladimirevcima. Bila je to večer za pamćenje u kojoj su svi nazočni uživali – kako gledatelji, tako i glumci. Na kraju predstave, dragovoljnim prilozima publike, glumaca i organizatora, prikupljen je značajni iznos novca za pomoć teško oboljeloj djevojčici iz Ladimirevaca. Tako je ova večer završila budeći osjećaj svrhovitosti i zajedništva, te oživljavajući magiju kazališta.

Već krajem istoga tjedna, u petak sedamnaestoga travnja, dvadesetak eminentnih majstora kotlića iz naše regije ukrstilo je kuhače u borbi za osvajanje «Faboševog veselog kotlića». U prostorima DVD Ladimirevci ova dobro organizirana fišijada privukla je dvjestotinjak gostiju, koji su uživali u vrhunski pripravljenoj deliciji ovih prostora – fiš-paprikašu, sve to uz glazbu slavonskih tamburaša. Kažu da je ovo jelo volio i naš Faboš, ali ga je zatim često mučila žgaravica. Kako bilo da bilo, veliki dio natjecatelja se zarekao da će dogodine borba za ovaj prestižni trofej biti još žešća.

Sutradan, osamnaestoga travnja, organizatori su po prvi puta ugostili desetak eminentnih likovnih umjetnika iz Osijeka, koji su u poticajnom okruženju krajolika u kojemu je Šovagović proveo svoje dječaštvo napravili desetak radova na temu «glumac i zavičaj». Umjetnici su time kroz svoje radove pružili viđenje života i djela jednog drugog umjetnika. Dobre vibracije ovogodišnje likovne kolonije utrle su put za ovaj vid aktivnosti i u budućnosti memorijala. Iste večeri na spomenik Fabijanu Šovagoviću u središtu Ladimirevaca s pijetetom su položeni vijenci, da bi zatim u prostoru sportske dvorane, nakon pozdravne riječi organizatora Zorana Kurtovića, Gorana Ivanovića u ime mjesta, te dožupana Dinka Burića u ime pokrovitelja, treći memorijal svečano otvorio Šovin nećak – Tomislav Šovagović. Uslijedila je predstava «Kačuše» u izvedbi Gradskog kazališta »Joza Ivakić» iz Vinkovaca, koju je tristotinjak nazočnih gledatelja pratilo s pažnjom i zanimanjem. Četiri mlade glumice su u pomalo nadrealnoj predstavi oslikale bezvremene žensko-ženske odnose na topao i prisan način, te su na kraju nagrađene burnim pljeskom zadovoljne publike.

Nedjelja (19. travnja) donijela je ugođaj tradicije i ponosa slavonskoga sela. Tako je već od prijepodnevnih sati svaki namjernik, u velikom šatoru postavljenom iza osnovne škole u Ladimirevcima, mogao razgledati i kupiti nešto od rukotvorina i proizvoda sela na sajmu koji su organizatori naslovili: «Sva naša blaga». Našlo se tu licitara, košaraša, zlatoveza, sireva proizvedenih na ekološki način, kupinovog vina, domaće rakije, slikarija od livadskog cvijeća i rukotvorina od ekoloških materijala, vezenih i šlinganih stolnjaka, pa sve do starinskih drvenih klompi i vrtuljka za djecu na ručni pogon. Popodne su ulicama prodefilirale svatovske zaprege i konjanici iz nekoliko slavonskih konjogojskih udruga prizivajući prisjećanja na doba kada je naš Slavonac živio i drugovao s konjem. Ponosni i okićeni konji u zapregama, snaše i konjanici u narodnoj nošnji, te razdragani Ladimirevčani i gosti stvorili su nezaboravni ugođaj pučke svečanosti i blagdana u prostoru iza osnovne škole u kojemu se odigravao ostatak programa manifestacije. Preko šest stotina posjetitelja pratilo je izuzetno dobro organiziranu konjogojsku smotru i izbor najljepšega konja u tipu slavonskog (hrvatskog) hladnokrvnog konja za lentu «Fabošev Sokol», dok je od ostalih konja u raznim drugima tipovima (polukrvnjak, lipicanac itd.) publika odabrala svojim glasovima najljepše grlo za srebrnu lentu Memorijala. U pauzama je ladimirevačko kulturno-umjetničko društvo u svojim raskošnim nošnjama predstavilo pjesme i kola naše Šokadije. Na kraju je, unatoč sitnoj kiši, održano takmičenje u rasklapanju i sklapanju seoskih kola, koje je doprinijelo općoj natjecateljskoj atmosferi. Uvečer je Duško Valentić uz pratnju svoje «bande» tamburaša u holu škole izveo komad «E, moj sokole» baziran na ulomcima iz poznatog «Đuke Begovića». Ova predstava je za dvjestotinjak nazočnih gledatelja bila logični završetak i vrhunac dana, a svi su uživali u odličnoj Valentićevoj izvedbi komada.

Memorijal je završio u petak (24. travnja) otvaranjem izložbe posvećene životu Fabijana Šovagovića, koja je postavljena u atriju Arheološkog muzeja u Osijeku. Zatim je poznati filmski redatelj Antun Vrdoljak u vrlo emotivnom predavanju govorio o svojemu radu i suradnji sa Šovagovićem. Kao podsjetnik poslužili su odlomci iz filmova i serija koje su ova dva velikana hrvatskoga glumišta zajedno snimili, sve to garnirano zanimljivim marginalijama iz mladosti Šove i Vrdoljaka u Osijeku. Ovaj dio manifestacije realiziran je u suradnji s Umjetničkom akademijom iz Osijeka, pa su posredovanjem svojega profesora Vukmirice, mladi glumci za nazočnu publiku čitali probrane odlomke iz Šovinih «Glumčevih zapisa», a zatim u neformalnom razgovoru raspravljali o glumačkom pozivu sa gostom-redateljem. Večer je tako završila u ugodnom druženju s nazočnima povezujući prošlost i budućnost glumačkog poziva – upravo onako kako bi to želio i naš Šovo. Sigurni smo da je njegov dobri duh čitavo vrijeme bio prisutan s nama: organizatorima, gostima, prijateljima, rođacima i svim ljudima dobre volje koji cijene umjetnost i ljepotu naše Slavonije. Stoga je zajednički moto svih nas na kraju ovogodišnjeg memorijala bio: vidimo se na Memorijalu Fabijana Šovagovića i dogodine!